Transkacijska analiza (TA) je teorija ličnosti i interpersonalne komunikacije. Eric Berne definira je kao „teoriju ličnosti i socijalnog ponašanja te kliničku metodu psihoterapije zasnovanu na analizi svih mogućih transakcija između dvije i više osoba, a na osnovu jasno određenih ego-stanja u konačnom nizu utvrđenih tipova transakcija." (Berne, 1972)
O povijesti transakcijske analize
Eric Berne je rođen 1910. godine u Montrealu, Kanada. Sa navršenih 25. godina specijalizirao je kirurgiju na McGill sveučilištu. Šest godina kasnije započinje edukaciju iz psihoanalize na New York Institutu Psihoanalize gdje mu je mentor bio Paul Federn. Od 1941. do 1946. pridružio se Vojnoj medicinskoj trupi kao klinički asistent na psihijatriji. Tokom rata počeo se kritički osvrtati na postulate psihoanalize što je rezultiralo objavom knjige „The mind in action“ 1947.godine. Iste godine se preselio u San Francisco i tamošnji institut psihoanalize gdje mu je mentor bio Erik Erikson. 1956. bila je krucijalna za nastanak transakcijske analize. Naime, tada je bila odbačena Berneova prijava da postane psihoanalitičar s obrazloženjem da se treba još nekoliko godina usavršavati. Premda ga je odbijenica duboko razočarala, Berne je, iste godine, izdao dva članka o intiuiciji i ego stanjima koristeći se referencama P.Federna, E.Kahna i H.Silberera. Definirajući koncepte „igre“ i „script“ do konca 1957. godine transakcijska analiza se jasno razlikovala od psihoanalize i počela graditi svoj put uspjeha.
1961. Izdana je Bernova knjiga „Transactional analysis in Psychotherapy“
1962. godine počeo je izlaziti „TA Bulletin“, kasnije preimenovan u „TA Journal“.
1964. godine osnovana je međunarodna organizacija TA sa sjedištem u San Francisku. Iste godine izdana je Berneova velika uspješnica „Games people play“, prevedena na mnogo jezika. U našoj regiji, izdana je na slovenskom i na srpskom.
1966. godine izdana je nova Berneova knjiga „Priciples of Group Treatment“.
U periodu od jedne godine 1969.-1970., Berne je pisao 6 knjiga istovremeno. Zbog prerane smrti koja ga je zadesila u srpnju 1970., nije sudjelovao u izdavanju svih knjiga.
1970. Izdana je knjiga „Sex in human loving“ prevedena na mnogo jezika, između ostalih i na srpski pod naslovom „Seks u ljubavi“.
1971. izdana je Berneova knjiga „What do you say after you say hello“. Prevedena je na srpski pod naslovom „Što kažeš posle zdravo?“
Temeljne postavke TA
Prve odmake od psihoanalize, Berne je učinio u definiranju ego stanja. Koncept je preuzeo od Federna, a definiran je kao tri obrasca osjećanja i doživljavanja (Roditelj, Odrasli, Dijete) koji su direktno povezani sa određenim sklopovima ponašanja (Gavrilov-Jerković, 2003), a ujedno su objektivno provjerljivi. Ego stanja se označavaju velikim slovima kako bi se jasno naznačila razlika između ego stanja i značenja istih riječi u svakodnevnoj upotrebi. Cilj terapije je učvršćivanje granica između ego stanja i spoznaja da se može svjesno odabrati ponašanje.
Zbog velikog interesa za komunikaciju među ljudima, Berne je počeo proučavati, odnosno analizirati transakcije (jedinice komunikacije) zbog čega TA nosi ovakvo ime. Pod utjecajem kibernetičara i teoretičara sistema (Gavrilov-Jerković, 2003) Berne je počeo razdvajati latentan, skriveni, psihološki nivo od manifestnog, svjesnog, socijalnog nivoa komunikacije. Uočio je da ljudi ponekad šalju poruke sa različitih nivoa, tako da na socijalnoj razini poruka može zvučati činjenično i objektivno, dok na psihološkom nivou može imati sasvim druge namjere. Te transakcije se ponavljaju, a uvijek završavaju s osjećajem koji potvrđuje rane odluke svim uključenim. Berne ih je nazvao „igre“. Sa Claude Steinerom proširuje osnovnu teoriju TA dodajući koncept „script“ ili „životni scenarij“. To je specifičan životni plan osobe po kojem ona živi u odrasloj dobi, a zasniva se na seriji prerano i pod stresom donešenih odluka u ranom djetinjstvu (Berne, 1989). Cilj TA je oslobađanje od životnog scenarija i postizanje autonomije. Takva osoba je svjesna sadašnjeg trenutka, spontano, svjesno i racionalno bira između realnih alternativa te je spremna na otvorene i iskrene transakcije, odnosno intimnost (Gavrilov-Jerković, 2003). Transakcijska analiza na racionalan način pristupa ljudskom ponašanju. Temelji se na pretpostavci da su svi ljudi odgovorni za svoje misli, osjećaje i postupke te da mogu naučiti kako poštivati sebe i druge, kako misliti za sebe i na sebe, kako donositi vlastite odluke te kako izražavati osjećaje bez ugrožavanja sebe ili drugih. Ona uči druge kako da budu u sada i ovdje poziciji, što su pohranili u sebi iz prošlih iskustva i kako im one utječu na sadašnji život te im osvješćuje odluke iz ranog djetinjstva koje im određuju sadašnjost i budućnost. Na ovim pretpostavkama temelje se dva najvažnija praktična principa (Gavrilović-Jerković, 2003): transakcijska analiza je ugovorna metoda koja se ostvaruje isključivo kroz otvorenu komunikaciju terapeuta s klijentom sa jasnom porukom o obostranoj odgovornosti i moći u vezi odvijanja terapijskog procesa.
Temeljne škole TA
Klasičnu školu osnovao je Eric Berne, kojeg su najvjernije slijedili Claude Steiner i John M.Dusay. Oni stavljaju naglasak na jačanju ego stanja Odrasli, rade na Djetetu i Roditelju regresivnom analizom i davanjem terapijske dozvole. Primjerice, ako je zabrana: „Ti ne vrijediš i ja te ne volim“, dozvola je (od terapeuta ili terapijske grupe): „Ti si vrijedno ljudsko biće koje zaslužuje biti voljeno!“.
Školu novih odluka (redecision therapy) osnovali su Bob i Mary Goulding. Ključ rada je u donošenju novih odluka u ego stanju Djeteta te promjena te odluke u terapijskom postupku. Naglašavaju snagu i osobnu odgovornost svake osobe. Primjerice ako se osoba boji autoriteta, regresijom ju vodimo u početnu scenu gdje reodlučuje i mijenja prvotno iskustvo.
Škola reroditeljevanje ili Cathexis školu je osnovala Jacqui Lee Schiff. Radila je s psihotičnim pacijentima. Metode su uključivale sklapanje ugovora o ponovnom roditeljevanju s pacijentom (pacijenti postaju njezina djeca, ulazi u kontratransfere i uspostavlja zdrave simbiotske odnose a naposljetku započinje zdravo odvajanje) te sistem nagrada i kazna. Smatrala je da će korektivno roditeljevanje biti dovoljno snažno da se isprave greške stvarnih roditelja. Unatoč postignutim uspjesima s psihotičnim pacijentima zbog svoje kontraverznosti ostala je na nivou eksperimenta.
Četiri vrste TA (psihoterapija, savjetovanje, edukacija, organizacija)
A) PSIHOTERAPIJA
Klinički rad za psihoterapeutski i savjetodavni rad kojeg mogu specijalizirati liječnici, psihijatri, psiholozi, socijalni radnici, defektolozi, kriminalisti. Gradivo u ovom području fokusirano je na savladavanje tehnika i intervencija u svrhu korekcije osjećaja, mišljenja, ponašanja kao i na oživljavanje i razvijanje onih umrtvljenih potencijala koje osoba odabere. Nakon savladavanja gradiva ovog područja, mnogi su polaznici svjedočili o postizanju veće svjesnosti, razumijevanja i konstruktivnih promjena u području vlastitog čuvstvenog, moralnog i ponašajnog sustava.
B) SAVJETOVANJE
Savjetodavni rad temeljen je na rješavanju problema „ovdje i sada“. Rad savjetnika se fokusira na promjene ponašanja na način da klijent efikasno rješava svoje probleme. Odnos savjetnika i klijenta omogućuje klijentu da koristi naučene tehnike u svakodnevnom životu kako bi poboljšao njegovu kvalitetu. U ovom području primjene mogu se educirati školski psiholozi, socijalni pedagozi, socijalni radnici, medicinske sestre i tehničari, defektolozi, svećenici itd.
C)EDUKACIJA
Odgojno-obrazovni rad za bolje razumijevanje procesa rasta i razvoja, učenja, motivacije, uspješnosti, prilagodbe, kreativnosti i komunikacije. Mogu ga specijalizirati pedagozi, psiholozi, profesori, odgajatelji i dr. Ovo područje specijalizacije uključuje učenje vještina i metoda za razumijevanje i sustavni pristup povezanosti između ponašanja, učenja, odgoja i školovanja. Svrha ovog područja je postizanje promjena u odgojno-obrazovnom procesu i prevladavanje didaktičke distance između učitelja i učenika kako bi učenje i razvoj postali prirodni, poticajni i zabavni za oboje.
D)ORGANIZACIJA
Usvajanje gradiva za rad u organizacijama gdje se transakcijska analiza primjenjuje kao sustav razumijevanja načina na koji organizacije funkcioniraju te kako zadovoljavaju svoje partnere, suradnike i korisnike. Polaznici se osposobljavaju za "konzalting" za organizacije koji podrazumijeva primjenu tehnika i vještina u rješavanju problema u radu organizacije kao i za upravljanje i korištenje ljudskih potencijala. Mogu se specijalizirati svi djelatnici u organizacijama, a posebno se preporuča managerima, pregovaračima i psiholozima.
Za svako područje propisana je satnica koja uključuje direktan rad (s klijentima, u edukaciji ili organizaciji), edukaciju, superviziju te rad na sebi za završni ispit pred Europskom komisijom.
Literatura:
Berne, E. (1989). Što kažeš posle zdravo? Beograd, Nolit.
Gavrilović-Jerković (2003). Transakciona analiza. U Biro, M. i Butollo, W. (Eds.). Klinička psihologija. Novi Sad, Futura publikacije.
Milivojević, Z. (2005). Transakciona analiza – psihoterapija. Preuzeto sa http://bihota.com/
