Zadnja revizija nakon sastanka Savjeta, Santiago de Compostela (10.08.2006)
Uvod
EATA Etički Kodeks namijenjen je da služi kao uputa za nacionalne organizacije pridružene EATA i za svakog člana EATA. Namijenjen je da pomogne praktičarima2 pri upotrebi Transakcijske Analize u psihoterapiji, savjetovanju, edukacijskim i organizacijskim područjima na etički način. Svaka nacionalna organizacija ima zadatak primjenjivati ga dosljedno prema Deontološkom nacionalnom Kodeksu.
Osim toga, ovaj Kodeks informira javnost o tome kakvo se ponašanje može očekivati u ovim kontekstima od članova ove organizacije.
Nacionalne organizacije pridružene EATA trebaju propisati vlastite kriterije koje trebaju biti u skladu s Etičkim Kodeksom EATA i s njihovim nacionalnim pravnim zahtjevima.
Ovaj Kodeks ima tri dijela: prvi dio je uvod u Kodeks i ističe osnovnu perspektivu Etike; drugi dio je srž Kodeksa i objašnjava definiciju fundamentalnih vrijednosti i srodne etičke principe; treći dio je primjena vrijednosti i principa u praksi. Ovaj dio će biti zaključen nakon priloga Etičkih komiteta Nacionalnih organizacija, koje će uzeti u obzir njihove nacionalne pravne zahtjeve.
Naročito:
Dio I: Opći okvir Etike
1.1. Definicija Etike
1.2. Osnovne pretpostavke
1.3. Pristup Etičkog Kodeksa
1.4. Glavni ciljevi
1.5. Obveza:
1.5.1. za nacionalne organizacije pridružene EATA
1.5.2. za člana EATA
Dio II: Srž Etičkog Kodeksa
2.1. Osnovne vrijednosti
2.2. Osnovni etički princip
Dio III: Primjena u praksi
3.1. Upute za etičku praksu
3.2. Primjeri primjene vrijednosti i etičkih principa u slijedećim različitim područjima:
3.2.1. Psihoterapija
3.2.2. Savjetovanje
3.2.3. Edukacija
3.2.4. Organizacija
Dodatak: članci Međunarodne Deklaracije Ljudskih Prava koji se odnose na osnovne vrijednosti
Dio I Opći okvir Etike
1.1. Neke definicije Etike
Etika3 je, u najširem značenju, filozofska disciplina koja proučava ljudske postupke, a obuhvaća i moralne namjere i ljudsku volju. Etika4 pretpostavlja sposobnost odabira postupanja. Uključuje sposobnost odabira u suglasnosti s nečijim vlastitim parametrima (subjektivna etika) i sposobnost odabira uzimajući u vidu perspektivu druge osobe (intersubjektivna etika).
Deontologija je učenje o moralnoj obvezi i posvećenost praktičara da etički postupaju.
1.2. Osnovne pretpostavke
• Postoji bliska povezanost između etike i prakse5: ponašanje može biti etičko ili ne, u zavisnosti od toga da li unapređuje vlastito blagostanje i blagostanje drugih.
• Etika je opći okvir koji vodi praktičara kroz pružanje profesionalne usluge i uvijek potkrepljuje praksu. Nije ograničena samo na rješavanje teških i problematičnih situacija.
• Etika određuje vrijednosti koje pomažu ljudima da realiziraju vlastiti potencijal kao ljudska bića; vrijednosti koje podržavaju etičke principe kao upute pri ostvarenju vrijednosti i principe koji potkrepljuju deontološke norme, i predstavljaju upute za profesionalnu praksu.
1.3. Pristup Etičkom Kodeksu
Etički Kodeks EATA identificira osnovne vrijednosti. Ove vrijednosti nude kontekst kako bi informirale praktičara u vezi s njegovim osobnim i profesionalnim ponašanjem, a u cilju da promoviraju blagostanja ljudi uključenih u profesionalnom odnosu. Ove vrijednosti pomažu da se postave kriteriji za etičko i profesionalno ponašanje: to uključuje osnovne pretpostavke o vrijednostima i srodnim etičkim principima i koristi ih kao osnovu pri informiranju o etičkoj praksi u svim povezanim profesijama.
Deontološki kodeks nudi skup pravila koja daju upute koje reguliraju ponašanja praktičara s ciljem zaštite prava svakog korisnika. Ova su pravila striktno povezana s nacionalnim zakonima i specifična su za različita profesionalna tijela.
Cilj Etičkog i Deontološkog Kodeksa je garancija ljudskih prava, jednako kao i nacionalni zakoni.
Zato je u ovom kodeksu naglasak na važnosti zadržavanja jasnih vrijednosti i etičkih principa s ciljem stvaranja okruženja za upravljanje širokim opsegom situacija i onda kada one nisu konkretno opisane u Etičkom Kodeksu.
Ovakvim pristupom etička praksa nije samo primjena skupa pravila koja označavaju što bi trebalo i što ne bi trebalo raditi, nego i razmišljanje o vrijednostima i principima po kojima se ravnaju praktičari u transakcijskoj analizi. Moguće je naići na situacije koje nisu pokrivene specifičnim kodeksom ili sučeljavanje s odlukom između principa. U takvim okolnostima, svaka odabrana akcija postaje neetična samo ukoliko se može vidjeti da praktičar nije poduzeo adekvatnu brigu u odnosu na vrijednosti i principe TA.
Svaki od ponuđenih primjera razvijen je kao indikacija za dobru praksu i ne treba ga smatrati iscrpnim.
Osim toga, shvaćanje etike u terminima općih vrijednosti i principa pomaže da se uzmu u vidu kulturalne razlike u EATA zajednici i nacionalnim organizacijama osigurava predložak za integriranje Etike u nacionalni Deontološki Kodeks.
1.4. Osnovni ciljevi
1. Povećati svjesnost praktičara i njegova razmišljanja o pojmovima etike (vrijednosti i principe, jednako kao i norme i zabrane) s ciljem da se kreira okruženje za analiziranje ljudskih situacija.
2. Dati EATA članovima jasan okvir o etici tako da praktičar ima kriterije pri izboru etičke pozicije i pri upotrebi etike kao predloška za analizu svake praktične situacije.
3. Osigurati nekoliko primjera o primjeni etičkih principa koji proizlaze iz vrijednosti, tako da praktičari razumiju povezanost principa i vrijednosti, a ne samo da se prilagode skupu pravila.
4. Demonstrirati potrebu samoispitivanja kroz promatranje vrijednosti i etičkih principa, umjesto popis pravila i zahtijevanih ponašanja.
1.5. Obveze
Zbog prirode EATA, organizacije organizacija, ovaj je članak napisan u dva dijela: prvi dio je specifičan za organizaciju, a drugi dio za individualne članove EATA; oba sadrže eksplicitnu suglasnost biti dio EATA.
1.5.1. Obveze nacionalnih organizacija pridružene EATA
Svaka nacionalna organizacija pridružena EATA suglasna je s ovim Etičkim kodeksom i obvezuje se da:
-upotrebljava EATA Etički kodeks kao predložak za vlastiti nacionalni kodeks i da ga integrira u etičkom i deontološkom kodeksu svoje zemlje, koji se odnosi na različite profesije TA praktičara. Ovo uključuje kulturalne aspekte i uzima u vidu nacionalne zakone;
-osigurava da svaki član potpiše Kodeks i upotrebljava ga u vlastitoj praksi
-pobrine se da razriješi lokalne situacije kada profesionalno ponašanje člana nije adekvatno s Nacionalnim Etičkim Kodeksom, Kodeksom EATA i nacionalnih zakona;
-referira Etičkom Komitetu EATA za bilo koje neriješeno pitanje sa članom ili organizacijom članicom i da potraži pomoć s ciljem razjašnjenja procesa te da nađe konačno rješenje.
1.5.2. Obveze članova Nacionalnih organizacija
Svaki individualni član EATA iz Nacionalne organizacije (uobičajeno kao dio nacionalne organizacije), suglasan je sa Etičkim Kodeksom EATA i obvezuje sebe da:
-upotrebljava kodeks kao okvir za vlastito etičko razmišljanje i refleksije te kao vodič kroz praksu;
-se ponaša prema deontološkom kodeksu svoje zemlje, uzimajući u vidu vlastitu specifičnu profesiju.
Svatko je individualno odgovoran za vlastito profesionalno ponašanje i svjestan je svojih obveza prema EATA zajednici. Ukoliko to ponašanje nije adekvatno s EATA i nacionalnim kodeksom, biti će ispitano i procijenjeno od nacionalnog tijela koje će odrediti posljedice ukoliko je potrebno. Svaki EATA trener obvezuje se diskutirati i reflektirati ovaj Kodeks u svim aspektima treninga.
Dio II Srž Etičkog Kodeksa
Etika je disciplina koju definira eksplicitne osnovne vrijednosti koje pomažu u procesu ispunjenosti ljudskih bića.
Vrijednosti dolaze iz egzistencijalnog i filozofskog pogleda, valjane su za svakog i doprinose blagostanju jedinke i ostalih. One su univerzalne i nadmašuju i kulturalne norme i razvoj individualnih realizacija.
Etički principi proizlaze iz vrijednosti i indiciraju stavove s ciljem provođenja vrijednosti u profesionalnoj praksi. Principi, zbog svoje prirode, trebaju biti kulturalno interpretirani: neki principi se mogu izraziti na različit način u dvije različite kulture; oni su isto tako valjani za svaku osobu, direktno ili indirektno involvirani s tim praktičarom.
U ovom dijelu specifične vrijednosti i etički principi biti će određeni i definirani. Ove vrijednosti su esencijalne za zdrav ljudski razvoj, i
individualno i interpersonalno, i zato se mogu smatrati kao osnovna ljudska prava. Vrijednosti deklarirane u ovom Kodeksu suglasne su sa Univerzalnom Deklaracijom za Ljudska Prava.
Etički principi kratko su definirani. Oni trebaju biti primijenjeni u praksi uzimajući u obzir ljude koji su direktno ili indirektno involvirani. Zato je za svaki princip navedena lista moguće ciljne grupe koja treba biti obuhvaćena, s ciljem da ponašanje bude etičko: klijent, sebe kao praktičara, praktikante, kolege, zajednica.
2.1. Osnovne vrijednosti
Vrijednost označava ono što je osnovno ljudima za promoviranje razvoja i ispunjenosti sebe i drugih. To uključuje pozivanje na prirodni zakon koji pomaže ljudima da se odnose s poštovanjem prema sebi i drugima. Slijedeće identificirane vrijednosti povezane su s ljudskim pravima i uključene su u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima.
Ovaj kontekst jednako je adekvatan s egzistencijalnom i filozofskom perspektivom u transakcijskoj analizi. Mnoge se vrijednosti mogu pretpostaviti, tako da se slijedeća lista neće smatrati detaljnom; za EATA članove, uzimajući u obzir opseg uključenih aktivnosti, fundamentalne su slijedeće:
1. Dostojanstvo ljudskih bića6
Svako ljudsko biće je vrijedno, neovisno od spola, socijalne pozicije, religioznog uvjerenja, etničkog porijekla, fizičkog ili mentalnog zdravlja, političkih uvjerenja, seksualne orijentacije itd.
2. Samoodređenje7
Svaka individua slobodna je odlučiti o svojoj budućnosti i okvirima nacionalnih zakona svoje zemlje i s dužnim obzirom prema vlastitim potrebama i potreba drugih; svaka osoba iz vlastitog iskustva može učiti biti odgovorna za sebe i istovremeno uzimati u obzir prirodu svijeta i slobodu drugih.
3. Zdravlje8
Fizička i mentalna stabilnost je pravo svake osobe i treba ju aktivno štititi.
4. Sigurnost9
Svaka osoba ima potrebu biti sposobna istraživati i rasti u sredini koja joj omogućava osjećaj sigurnosti.
5. Uzajamnost10
Svaka osoba, uzimajući u obzir da živi i raste u interpersonalnom svijetu, uzajamno je uključena u blagostanje drugih, razvija međuovisnost s drugima s ciljem graditi vlastitu sigurnost i sigurnost drugih.
Ove su vrijednosti direktno međusobno povezane i utjecat će na TA praktičare u njihovoj profesionalnoj praksi.
2.2. Osnovni etički principi
Radi prirode vrijednosti i njihovog značenja u ljudskom životu s ciljem da garantiraju poštovanje i prava svake osobe, potrebno je odrediti jasne upute o ponašanju koje su striktno povezana s vrijednostima. Etički principi proizlazeiz vrijednosti i služe kao indikacija kako postupati u praksi, s ciljem promoviranja blagostanja, rasta i razvoja osobe. Oni daju smjernice i nude kriterije za etičko ponašanje.
Uzimajući vrijednosti kao polaznu točku, moguće je odrediti skup etičkih principa.
Osnovni su:
• Poštovanje
• Ovlaštenje
• Zaštita
• Odgovornost
• Obveza u odnosima
U povezanoj profesiji etički principi trebaju obuhvatiti mnogo područja s ciljem da utječu na etičko ponašanje. Najvažnije su:
• Klijenti
• Praktičar
• Praktikanti
• Kolege
• Ljudska zajednica
Praktičari TA razmotrit će svaku vrijednost i etički princip koji proizlazi iz nje, preispitat će sebe s ciljem odluke koji stav zauzeti i kako se odnositi u svakom od spomenutih područja. Praktičar će analizirati svaku situaciju promatrajući utjecaj etičkih principa na praksu i odabrat će ponašanja uzimajući u obzir široki opseg faktora, npr. klijenta, sebe, okolinu itd.
Nakon kratke definicije svakog principa, postoji lista koja indicira točke koje trebaju biti obuhvaćene. Ovo će omogućiti praktičaru da procijeni situaciju i da preuzme odgovornost za svoje odabire. Najprije, postoje primjeri dobre prakse razvijeni kao odgovor tom etičkom principu. Ovo ima za cilj potaknuti praktičara da sebi postavlja pitanja s ciljem da prevede principe u praksu; to nije velika lista i svaki će praktičar naći svoj odgovor promatrajući pet navedenih ciljeva.
Ovo će praktičaru omogućiti da obrazloži razloge za svoje ponašanje.
1. Poštovanje prema svakoj osobi kao ljudskom biću, neovisno od bilo koje specifične karakteristike ili kvalitete.
* Prema klijentima: Praktičar nastoji cjelokupno razumjeti osobnu perspektivu svake osobe. On će osobi pomoći da bude adekvatna vlastitoj perspektivi. Praktičar će klijentu pružiti svoje najbolje usluge. Praktičar osigurava sigurnu i profesionalnu sredinu i svjestan je moći svoje pozicije, pažljiv da kreira povjerljivu sredinu, izbjegavajući svaku situaciju koja je eksploatatorska prema bilo kome itd.
* Prema sebi: Praktičar će uzeti u vid vlastitu perspektivu / poteškoće/
preference, i uputit će drugim kompetentnim kolegama svakog klijenta ili
situaciju s kojom se on ne želi ili ne može nositi itd.
* Prema praktikantima: Praktičar, svjestan za nivo učenja praktikanata, daje adekvatnu podršku, pruža sve potrebne resurse za učenje i otvoren je ka preusmjeravanju vlastitog predavačkog stila s ciljem usuglašavanja s praktikantovim potrebama za učenje itd.
* Prema kolegama: Praktičar zadržava svjesnost o profesionalnosti kolega i, kada postoje nedoumice, direktno ih razmatra s kolegom. Nakon što sasluša odgovor, praktičar će donijeti neovisni zaključak u odnosu na to pitanje itd.
* Prema zajednici: Praktičar uzima u obzir specifičnu kulturu svoje zajednice i ne pokušava nametnuti vlastite vrijednosti itd.
2. Ovlaštenost, koja naglašava važnost poticaja razvoja svake osobe
* Prema klijentima: Praktičari posvećuju sebe razvoju svjesnosti kod klijenata u vezi njihovog dostojanstva, odgovornosti i prava itd.
* Prema sebi: Praktičari se kontinuirano educiraju u svom polju specijalnosti kako bi proširili svoje znanje i brinu o vlastitom profesionalnom i osobnom razvoju itd.
* Prema praktikantima: Praktičari procjenjuju kompetentnost svojih praktikanata i osposobljavaju ih da razviju svoj potencijal, rast i blagostanje itd.
* Prema kolegama: Praktičari poštuju doprinos svojih kolega i stvaraju prilike da razviju vlastitu profesionalnost, tražeći zajedničku kompetentnost, umjesto da zavide njihovim otkrićima itd.
* Prema zajednici: Praktičari razmišljaju u širim terminima blagostanja i zajednice i klijenata itd.
3. Zaštita, koja implicira brigu o sebi i drugima (fizički, mentalno itd.), imajući na pameti jedinstvenost i vrijednost svake osobe.
* Prema klijentima: Praktičari nude adekvatne usluge klijentima osiguravajući im sigurnu radnu sredinu (npr. povjerljivost, fizičku sigurnost, informiranu suglasnost za visoko rizične procedure), i zadržavaju svjesnost o bilo kakvim destruktivnim tendencijama klijenta. Oni ne započinju niti održavaju profesionalni ugovor u situaciji kada druge aktivnosti ili odnosi mogu ugroziti profesionalni ugovor (G)11; zadržavaju povjerljivost čak i kada je terapeutski odnos završen (H) itd.
* Prema sebi: Praktičari vode računa o vlastitim vrijednostima i procesu učenja i odbijaju da rade u situacijama koje uključuju konflikte sa samim sobom ili koje traže višu razinu kompetentnosti; oni brinu o vlastitoj sigurnosti i odlučuju završiti odnos s klijentom ukoliko osjete bilo kakvo fizičko ili mentalno stanje koje umanjuje njihovu sposobnost da rade efikasno i kompetentno s klijentom (K) itd.
* Prema praktikantima: Praktičari ohrabruju praktikante da prepoznaju vlastite preferencije i ograničenja s ciljem da zaštite sebe i klijenta od neadekvatnih ili štetnih intervencija; potiču praktikante da brinu o vlastitom osobnom i profesionalnom razvoju, promatraju njihove osobne stilove i potežu osobne teme koje interferiraju sa njihovom vlastitom sigurnošću ili sigurnošću drugih itd.
* Prema kolegama: Praktičari su spremni da konfrontiraju ponižavajuće izjave
ili postupke od strane kolega (B) itd.
* Prema zajednici: Praktičari pružaju usluge klijentima uz potpunu suglasnost sa važećim zakonima zemlje (I) itd.
4. Odgovornost podrazumijeva uzimanje u obzir posljedice vlastitih postupaka prema klijentima, trenerima, terapeutima, supervizorima, savjetnicima itd.
* Prema klijentima: Praktičari prave jasan ugovor i prekidaju profesionalni odnos kada klijent ne može ili ne želi funkcionirati autonomno i odgovorno (E); oni neće izrabljivati klijenta ni u jednom obliku (F); oni se ponašaju na način koji ne izaziva namjernu ili promišljenu štetu klijentu (C) itd.
* Prema sebi: Oni uzimaju u obzir utjecaj njihove pozicije na klijenta i pažljivi su u načinu na koji odgovaraju klijentima, s ciljem da promoviraju blagostanje i da spriječe bilo kakvu zloporabu itd.
* Prema praktikantima: Praktičari su svjesni potrebe učenja praktikanata i osiguravaju im potrebne alate i informacije da uče. Ukoliko praktikant ne želi riješiti određenu neetičku situaciju oni će ga konfrontirati i odlučiti se za određeni etički smjer djelovanja itd.
* Prema kolegama: Oni prihvaćaju odgovornost za konfrontiranje kolege za koga imaju logičan razlog vjerovati da se ponaša u neetičkom maniru, i ukoliko ne pronađu rješenje, da prijave tog kolegu odgovarajućem etičkom tijelu (L) itd.
* Prema zajednici: Praktičari će kao profesionalnu odgovornost smatrati brigu o psihološkom i fizičkom zdravlju vlastite zajednice itd.
5. Obveza u odnosima - razviti iskreno zanimanje za blagostanje našeg klijenta.
* Prema klijentima: Praktičari su pažljivi i uzimaju u obzir interpersonalni svijet individue i vode brigu o vlastitom utjecaju na njega itd.
* Prema praktikantima: Praktičari uče praktikante da uzimaju u obzir interpersonalni svijet svojih klijenata itd.
* Prema sebi i kolegama: Oni sudjeluju na konferencijama dijeleći svoje
znanje itd.
* Prema zajednici: Praktičari su svjesni i aktivni u životu svoje zajednice itd.
S ciljem da donesu etičku odluku praktičari proučavaju etičke principe koji im omogućuju procjenu različitih situacija kako bi njihov odabir bio promišljen. Može se dogoditi da praktičari budu uključeni u situacije gdje nije moguće pomiriti sve primjenjive principe. Tada će ponovno ispitati konkretnu situaciju, preispitati različite perspektive i biti kreativni glede svoje odluke.
Slijedeća shema (Sl.1.) je sinteza jezgre Etičkog kodeksa. Ima tri različite razine koje su upotrijebljene za procjenu situacije u terminima etike:
1. Prva razina, Osnovne vrijednosti – primjenjive na svako ljudsko biće i
univerzalno su valjane.
2. Druga razina, Etički principi – potrebna je kulturalna interpretacija i impliciraju razlike u različitim profesijama.
3. Treća razina, Ciljna grupa – ukazuje na ljude ili situacije koje treba uzeti u obzir za etičku praksu.
Sl. 1. Sinteza jezgre Etičkog Kodeksa: tri razine analize za etičku praksu.
Dio III Primjena u praksi
3.1. Upute za etičku praksu
Slijedeći grafikon (Sl.2.) predstavlja isti sadržaj kao i prethodni. Ova prezentacija demonstrira da su “osnovne vrijednosti” fundamentalne premise s ciljem analiziranja svake situacije u terminima etike. Ona isto tako naglašava važnost procjenjivanja situacije putem razmatranja svakog etičkog principa i promatranja različite ciljne grupe u odnosu na svaki princip s ciljem dolaženja do promišljenog zaključka.
Etička praksa podrazumijeva proces evaluacije situacije gledane iz različitih perspektiva, koje su ovdje nazvane ciljne grupe.
Samo nakon točne procjene situacije iz različitih perspektiva TA, praktičar dolazi do rješenja. 
Sl. 2. Uputstvo za etičku procjenu
3.2. Primjeri primjene vrijednosti i etičkih principa na slijedeća različita područja:
3.2.1. Psihoterapija
3.2.2. Savjetovanje
3.2.3. Edukacija
3.2.4. Organizacije
__________________________________________________________________________
1 Ovaj Kodeks zamjenjuje sve prethodne EATA etičke kodekse. Ovaj kodeks bio je sastavljen u suradnji, suglasnosti i refleksiji EATA etičkog komiteta (Barbara Classen, Brigitte Evrard, Margarethe Podlesch, Ritva Piiroinen, Jacqueline Dossenbach, Valentin Lapanja Furlan). Glavni sadržaj kodeksa bio je sastavljen od pod-komiteta EATA etičkog komiteta, sastavljen od multinacionalne grupe koja uključuje slijedeće članove: Robin Walford (Koordinator), Vladimir Goussakowski, Claude-Marie Dupin, Sabine Klingenberg i naročito Carla de Nitto koja je dala vrlo značajan doprinos.
2 U ovom kodeksu riječ “praktičar” odnosi se na sve članove EATA koji koriste transakcijsku analizu kao model za razumijevanje i promjene s pojedincima, parovima, grupama ili organizacijama. Riječ “klijent” označava svakog korisnika, pacijenta, studenta, grupu ili organizaciju, koji je primatelj profesionalnih usluga od članova EATA.
3 Definicija potiče iz Talijanskog rječnika, Dizionario delle Idee, Sansoni, 1977, 392.
4 Striktno značenje etike je da je to sinonim smrtnosti (“Ethos” i “Mos” na Grčkom i Latinskom označavaju običaje, navike) i odnosi se na sposobnost samoispitivanja s ciljem da se nađe ispunjenje: prema tome mi se ponašamo etički kada ostvarujemo vlastiti potencijal i kada brinemo o ispunjenju druge osobe (Dizionario delle Idee, Sansoni, 1977, 392).
5 Praksa označava profesionalan odnos pomoći koja se javlja kada su praktičar i korisnik suglasni jasnim ugovorom. Ovo se odnosi na sve četiri ovlasti specijalnosti: Psihoterapija, Savjetovanje, Edukacija i Organizacije; primjena može biti različita, ali osnovni princip je isti u svim ovim područjima.
6 čl. 1,2,3,. Univerzalne Deklaracije za Ljudska Prava Ujedinjenih Nacija, vidi dodatak.
7 čl. 18,19,. Univerzalne Deklaracije za Ljudska Prava Ujedinjenih Nacija, vidi dodatak.
8 čl. 24 i 25 Univerzalne Deklaracije za Ljudska Prava Ujedinjenih Nacija, vidi dodatak.
9 čl. 22 i 23 Univerzalne Deklaracije za Ljudska Prava Ujedinjenih Nacija, vidi dodatak.
10 čl. 29 Univerzalne Deklaracije za Ljudska Prava Ujedinjenih Nacija, vidi dodatak.
11 Slova u zagradama odnose se na prethodni Etički Kodeks EATA.
______________________________________________________________________________
Dodatak
Članovi iz Univerzalne Deklaracije za Ljudska Prava, povezani sa osnovnim vrijednostima
Čl. 1.: Svi se ljudi rađaju slobodni i jednaki po dostojanstvu i pravima. Njima su dani razum i savjest i trebaju se odnositi jedan prema drugome u duhu bratstva.
Čl. 2.: Svatko ima prava na sva prava i slobode navedene u ovoj Deklaraciji, bez razlike u rasi, boji, spolu, jeziku, religiji, političkom ili drugom mišljenju, nacionalnom ili socijalnom porijeklom, imovini, rađanje ili drugom statusu. Tim prije, ne treba raditi podjelu na osnovu političkog, jurisdikcionog (koji se odnosi na sudsku vlast, op.prev.) ili međunarodnog statusa zemlje ili teritorije kojoj osoba pripada, bilo da je neovisna, bez vlastite vlasti ili pod bilo kakvim ograničavanjem suvereniteta.
Čl. 3.: Svatko ima pravo na život, slobodu i sigurnost osobe.
Čl. 18.: Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, shvaćanja i religiju; ovo pravo uključuje slobodu da promijeni svoju religiju ili vjerovanje, i slobodu, bilo sam ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, da manifestira svoju religiju ili vjerovanje putem podučavanja, prakse, obožavanja i poštovanja.
Čl. 19.: Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; ovo pravo uključuje i slobodu da zadrži svoja mišljenja bez sprečavanja, i da traži, prima i daje informacije i ideje putem bilo kog medija i neovisno od granica.
Čl. 22.: Svatko, kao član društva, ima pravo na socijalnu sigurnost i pravo na realizaciju, putem nacionalnog napora i međunarodnu suradnju, i u suglasnosti sa organizacijom i resursima pojedine države, ekonomskih, socijalnih i kulturalnih prava, neophodnih za njegovo dostojanstvo i slobodan razvoj njegove ličnosti.
Čl. 23.: (1) Svatko ima pravo da radi, da slobodno odabire zanimanje te na pravedne i povoljne uvjete za rad i zaštitu od nezaposlenosti.
(2) Svatko, bez bilo kakve diskriminacije ima pravo na jednaku plaću za posao. (3) Svatko ima pravo na pravednu i povoljnu plaću, osiguravajući sebi i svojoj obitelji egzistenciju dovoljnu za ljudsko dostojanstvo i dodatke, ukoliko je potrebno, putem drugih načina socijalne zaštite.
(4) Svatko ima pravo formirati i pristupati trgovačkim društvima za zaštitu vlastitih interesa.
Čl. 24.: Svatko ima pravo na odmor i slobodno vrijeme, uključujući razumno ograničenje radnih sati i periodične plaćene odmore.
Čl. 25.: (1) Svatko ima pravo na standard života odgovarajući za zdravlje i blagostanje i sebe i svoje obitelji, uključujući hranu, odjeću, kućanstvo, medicinsku brigu i potrebne socijalne usluge, i pravo na sigurnost u slučaju nezaposlenosti, bolesti, invaliditeta, smrt bračnog partnera, starosti ili drugi vid nedostatka zarade u uvjetima van njegove kontrole.
(2) majčinstvo i djetinjstvo imaju pravo na posebnu brigu i pomoć. Sva djeca, neovisno da li su rođena u braku ili ne, trebaju uživati istu socijalnu zaštitu.
Čl. 29.: (1) Svatko ima svoju dužnost prema zajednici u kojoj je omogućen slobodan i cjelokupan razvoj njegove ličnosti.
(2) U primjeni vlastitih prava i sloboda, svatko treba biti predmet samo onih ograničenja koja su određena zakonom, isključivo s ciljem osiguravanja adekvatnog priznanja i poštovanja prava i slobode drugih i zadovoljenje osnovnih zahtjeva za moralnost, javni red i opće blagostanje u demokratskom društvu. (3) Ova prava i slobode ni u kom slučaju se ne smiju primjenjivati suprotno ciljeva i principa Ujedinjenih naroda.
